Križanci !
England - George Smith 1904.g.
Vjerojatno će mnoge iznenaditi da većina golubova dugoletača koji su pušteni u dugi let nisu čisti Macclesfield Tipplers ko
ji su letjeli godinama u predjelu Kongletona i Maklsfilda (Šefilda). Kako sam čuo i doznao od drugih tamo su najbolji letači proizvedeni (izleženi) od bliskog srodstva, to je bilo do krajnosti (srodstvo). Tako da je potomstvo generacijama bilo manje i manje i nije pokazivalo više osobine koje su potrebne za stalnog letača, koji satima ostaje na krilu - (dan i noć), nisu bili oni pravi. Naravno to su bili tipleri neobično dobre klase. Što se tiče lijepote leta (tipa, vrste leta) dobri primjerci su letjeli bez naručitih teškoća (sa lakoćom) ali nisu došli u leteće kvalitete drugih sojeva tiplera.Letačka kvaliteta čistih tiplera Kongleton je od mnogobrojnih respektabilnih uzgajivača testirana i došlo se do zaključka da je bolje njih uparivati sa jačim tipovima (ukrštati) npr. sa starim “Laicester letač neprevrtač ...” ili sa drugim jakim linijama tiplera. Rezultat toga ukrštanja je bio uspješan. Potomci od toga su ispadali jače tjelesne građe sa više mišićne mase, tako da su određeni za dugi let.
Mnogi tipleri koje sam puštao da lete uzgojio sam od jedne male šimler golubice lake kao pero uparenu sa jednim neprevrtačem Timlerom. Mladi od toga bili su veliki i snažnih-jakih krila i nalikovali su više na oca nego na majku, ali su pokazivali jedan stil letenja na majku. Također u Šefildu su križanci imali uspjeha, učinili su da se o njima govori. Kod takmičenja su stalno letjeli 15, 16 i 17 sati.
Većina tih tiplera ličila je jako na Timler tip (prevrtača što se tiče boje). Kao što to uvijek biva neki tipleraši nisu bili zadovoljni tim ukrštanjem npr. zato što stil letenja nije odgovarao nji
hovom prohtjevu. Mnogi od toga soja nisu letjeli višlje nego što je crkveni toranj. Vukli su daleko i to su cio dan tako izvodili. Ali su oni inteligentni golubovi sa kojima se mnogo može postići u dresuri. Kod jedne posjete u Šefildu sam skoro doživio signifikantan (upečatljiv) primjer, pobjednički tim koji je dobio pehar. Oni su se prizemljili na kraju leta i namjerno na zemlju se spustili (sasvim mirno) direktno pred volijeru – golubinjak, bez da su npr. na jedan krov pristali ! Za mene sasvim nešto novo. To ih je morao odgajivač naučiti, sami po sebi to oni ne rade. Ovo mora da su u pred trenigu naučili da izdrže i protiv njihove volje dok im nije dat znak za spuštanje tj. droper. Točno na mjesto koje je predvidio uzgajivač, ako takav tim starta za takmičenje oni idu sa mnogo volje (duha) izdrže nekoliko sati sa mnogo snage a onda lete sa uštedom snage (mirnije) i to daleko od trijema, jedan skoro stil pismonoše. U Šefildu uzgajivači njih pouspješuju pošto im daju uljanu repicu, kanarinsko sjeme, paradissesaat (rajsko sjeme) što njima kao što su mene ubjedili, da im daje dopunsku energiju.
Jedan sadašnji uzgajivač koji leti šampionski iz tipler kluba Šefild , prije ne tako davno da
o je svojim letačima paradissesaat, ali im poslije nije dao to sjeme, on misli da to kod njih izaziva pad učinka, slabije su letjeli.
Ima kao što sam primjetio razlika kod križanaca (sojeva) lete kao čisti Maklsfildi od ranije, drugi opet lete više kao Timler koji se ne prevrće. Po mom mišljenju to zavisi kakav stil majka poka
zuje , pošto potomci idu po stilu letenja na majku.Ima još, dali to na kraju dodati npr. HELEI – Tipler Club u Sheffieldu jako dobri takmičari, koji su apsolvirali stil leta, potvrđuju da ga majka određuje.
Preveo sa njemačkog (biltena DFU) – Željko Fajdetić Crikvenica