Nakon 20 godina angažiranog iskustva sa golubovima pismonošama prešao sam na uzgoj tiplera letača. Na temelju tog iskustva za mene je to bila prava opredjeljenost. Uzgoj, držanje, pristup na natjecanju je jedna alternativa u sklopu bavljenja toga sporta sa golubova pismonoša. Ljudi koji su uključeni u DFU će moje iskustvo potvrditi. Kroz jedan slučaj sam došao u studenom 1997. godine u kontakt sa ovi sportom. Do toga vremena ja nisam poznavao engleske tiplere, iako sam ja o golubovima čuo i čitao da raspolažu sa sposobnostima, visoko i dugo letjeti. Preko mojega prijatelja Kaupschafera sam došao do raznog materijala koji se odnosi na taj sport, kao i njegova knjiga “Flugtauben sport”.

Daljnju literaturu sa tim sportom mi je dostavio Kolthof Berhold na raspolaganje. Uz moj trud ponajprije, taj hobi teoretski savladati, bilo je uz dosta poteškoća, u sklopu toga se dolazilo do različitosti u pristupu i mišljenju, ovdje dolazi najprije do izražaja, kad su golubovi naučeni (autonomno djeluju), ovisi o vremenu starosti, u odnosu na postupak, važno je u tom okviru i način ishrane.

Na osnovu različitih modela tj. metoda pristupa u praksi se je početniku, dosta teško za snaći. Kroz iskustvo se gubi problem, u odnosu na čitav spektar. Ja mora svoje iskustvo obnoviti, iz onoga što čovjek načini povlači pouke. Preporučljivo je da čovjek ima neko predznanje. Nakon prvog leta-pogona (iskustvom) sam došao do uvjerenja da prisustvujem natjecanju u 1998.g. U siječnju ove godine počeo sam postavljanje trijema-letačkog pogona, tada sam dobio tri para golubova od Kolthofa i jednog dropera u veljači, slijedila su još dva para Flugtipplera od Kolthofa, aklimatizacija i parenje je funkcionralo besprijekorno, kao što je bilo sa prijašnjim iskustvom.

Prve godine sam izlegao mlade i nakon prvog tjedna kad sam ih pustio, izgubio sam ih (nisu se vratili) jer sam načinio grešku. Posljedice su bile razbijena gnijezda i krvave glave. To se nije događalo kod tiplera oni izgledaju miroljubivije od pismonoša. U najboljrm slučaju to vrijedi za moje iskustvo. Od prvih 6 ptica (golubova) koje sam pustio su mi se u prvom tjednu izgubile. Te činjenice nisu bile ohrabrujuće. Pogreške su ležale kod mene. Jedno slaba utjeha za početnika, je da kod iskusnih odgajatelja tiplera jedan ili dva goluba se ne vrate. U slijedećem vremenu, iskustvom samdošao do dobrog i zanemarivog gubitka (pozitivnog iskustva).

U starosti otprilike od tri tjedna (prije otpusta sam svaki dan po sat iznosio van u trijem. U starosti otprilike

Na dan 26.07.98. u 5,00 h start, pustio sm 4 komada 14 tjedana stare golubove, pod uvjeima rastrešenih oblaka i slabog vjetra dizali su se na istočnom nebu u vis. Sto su više lebdjeli u toliko su se više dizala moja očekivanja na izdržljivosti i istrajnosti. Nakon 10 sati i 52 minute nisu više bili raspoloženi da dalje lete. Prije nego što sam uzeo vremena da se pripremim oni su se spustili i sijeli na trijem, prije nego što sam stavio dropera. Ali sjajno ja sam bio iza toga vrlo zadovoljan. Za idući natječaj 16.08.98. nisam imao suca. Usprkos tomu sam startao 6 mladih tiplera, ispočetka su letjeli (aljkavo-slabo-nisko), tako oni nisu letjeli po planu sišli su uz dropera nakon 6 sati (nisu opravdali očekivanja).

Ako čovjek analizira čitavu tu proceduru može može se reći, nakon nekoliko dana su dobili svoju normalnu težinu. Slijedeći let 06.09.98., sudjelovao sam sa tri mlada, pri jakoj magli, letjeli su dosta nesigurno, poslije razvedravanja letjeli su normalno. Nakon 10 sati letenja točno 9,52 h zahtjevom letećeg tima bacio sam dropera i spustio tim, s im rezultatom letenja moram reći bio sam zadovoljan. Sve što sam do sada rekao mora se vidjeti sa aspekta da ja još pred jednu godinu nisam poznavao taj sport, nisam znao kako izgleda leteći štih – letećih tiplera. Sve u svemu nije bilo loše nakon godinu iskustva. Ja sam svjestan da je za pravljenje boljih rezultata upravo nedostajalo iskustvo, iako dođe do toga slučaja pokazat će budućnost.