Uzgajivač tipplera

od Kena Burgesa

Što je uzgajivač tipplera? Reći ću Vam što je – on je vrsta za sebe, psihijatar bi imao puno posla pokušavajući vidjeti od čega mu je sačinjen um. “Koji luđak!”, mogli biste pomisliti kada ugledate usamljenika koji s nadom gleda u tamno nebo, zviždeći i mašući klasom sjemenja pokušava navabiti bijele golubove dolje, a zatim psuje ako ne silaze dolje. Takav čovjek je usamljenik , možda i zato što ne želi da ga nitko drugi vidi kako radi budalu od sebe. Kada konačno postigne svoj cilj i spusti ptice, nahrani ih i napoji, zaputit će se u kuću crvenog nosa, te objašnjavati svima u kući kako je uživao u ovoj sezoni. Ljubazni ljudi rade ustupke idiotima, zato će obitelj uzgajivača tipplera nastojati slušati ponavljanje svih priča, uz vrući čaj, te će ga tješiti i podržavati.

Uzgajivač golubova voli navraćati u pubove ( te zbog toga često odlučuje da mjesto s kojeg pušta ptice bude u blizini puba ), u sredini debate u baru, iznenada će napustiti društvo, požuriti van, te se zagledati prema tamnom nebu. U skladu s ljudskom prirodom, prolaznici će zastati i zagledati se u nebo ne bi li vidjeli što se to tako važno dešava gore, ali oni ne vide sićušne točkice koje čine uzgajivača sretnim, pomislit će da je lud što tako gleda u prazno nebo ismije se sam za sebe. Oprez svi vi koji ga namjeravate upitati u što to gleda, jer predavanje o vrijednostima Tipplera nikad nije daleko. Po povratku u pub, dosađivat će bilo kome voljnom da ga sluša, ili nije dovoljno brz da pobjegne na vrijeme, o vrijednostima svojih ptica: “Ništa im nije ravno, Nacionalni su pobjednici, ne sjećam se da sam ikad vidio bolje ptice…” . “Odlično za tebe” odgovorit će zbunjeni sugovornik, pokušavajući pronaći siguran put do vrata “Nadam se da će jednog dana postati šampioni i učiniti te ponosnim. Nekoliko dana kasnije, uzgajivač ulazi u pub, a sugovornik kojem je održano predavanje upita “Kako su šampioni?” Zapravo nije zainteresiran, ali započinje razgovor na sigurnu temu. “Ipak nisu tako dobri kako sam mislio” . “Zar nisu mogli ili nisu htjeli letjeti dovoljno daleko za tebe?”, upita sada zainteresirani sugovornik. “Letjeli su dobro, odgovara uzgajivač, ali predugo. Čekao sam ih do dva ujutro, ali ih nisam mogao spustiti, pa sam otišao u krevet, i ustao u 5.00, i tek tada sam ih spustio upravo prije nego sam ih zadavio. A tada slijedi pitanje našeg pametnog sugovornika: “Znači sve svoje nade polažeš u te ptice da lete dugo, treniraš ih da budu u formi da izdrže duge letove, a kada to uspiju, ti ih ubiješ! Odlično!”

Naš je uzgajivač vrlo strpljiva osoba, provest će sate objašnjavajući svakome tko ga je voljan slušati umjetnost i snagu letenja tipplerima; dobit će puni tretman, a uzgajivač će zauzvrat primiti samo kimanje glavom kao odgovor. “Ptice puštaš popodne, nakon večere od ječma, kada se spusti mrak, upališ svjetla, izvedeš droppere, to spušta mlade dolje, a tada ih zatvoriš i nahraniš. Tako se treniraju ptice za veliko, glavno natjecanje. Toga dana pod budnim okom tebi dodijeljenog suca, puštaš ptice vrlo rano ujutro. Kada misliš da je pticama dosta, kažeš to sucu, upališ svjetla i spustiš ptice, a zatim se unutar sata provjeravaju prstenovi, iIi kompletira se vremenski list.” Ovakav razgovor se obično vodi uz bar, a naš uzgajivač je presretan što je našao nekoga da ga sluša i da se zanima za uzgajanje tipplera. I kad uzgajivač pauzira sekundu da dohvati svoje pivo, njegov sugovornik, ne vjerujući svojoj sreći da je dobio priliku da govori, upita “A što ste rekli od kuda puštate ptice?” Katastrofa!

Preispitamo li sada našeg uzgajivača u ulozi glave kućanstva, on je najbolji! Nakon što se obitelj smiri nakon ručka, naš se junak oblači i izlazi van radi svoga zadovoljstva: slijedećih nekoliko sati provest će stojeći u vrtu i gledajući u nebo, ako ima sreće, neće kišiti jako, niti će puhati istočni vjetar sa svojim ledenim ugrizom. Možda će imati društvo, još jednog uzgajivača koji nema ptica za letenje niti izgovora da stoji u svom vrtu po hladnoći, pa će se pridružiti, ako mu dozvoli, našem uzgajivaču. Poznato je da se grupe uzgajivača tipplera okupljaju na povišenim mjestima, svi zureći prema nebu, te igrajući privatnu igru “tko će prvi uhvatiti gripu”. Glava obitelji će povremeno upadati u kuću, ostavljajući blato, izmet i perje po kući, tražeći čaj i simpatiju ukućana. A kako su mu misli stalno s njegovim pticama, vrata kuće su stalno otvorena. “Zašto ne izađemo van?” upita ga žena, “Dobra ideja”, odgovara naš uzgajivač, “ Zanima me do kuda van naše zemlje lete moje ptice, zato obuci se i idemo!” Naš uzgajivač je prava radost ljeti: Djeco ne želim vas u vrtu danas, mladi su mi vani i ne želim da ih vaša buka prestraši; ne ni ti ne možeš objesiti robu na sušenje. Da, možeš posaditi neke biljke u vrtu pod uvjetom da nisu previsoke i preživih boja.

“Dušo”, kaže naš uzgajivač ( dio treninga tipplera je znati reći takve stvari kada je potrebno “dodati malo šarma” ). Moje mlade ptice moraju izaći u tri, ja neću biti doma, možda ih ti možeš pustiti za mene. Ja ću ih staviti u košaru, ti ju samo otvori, a oni će izletjeti, drži oko na njima, a ako iz bilo kojeg razloga oni odlutaju ( a sada slijedi predavanje na temu “odlutali” znakovi ), otvori drugu košaru s dropperima. Žena je sada potpuno izgubljena. Naš se uzgajivač vraća kući i vidi da mu dvije ptice još lete, a jedan nedostaje. Zašto nije vidjela da je jedan pobjegao, uništena je odlična ptica, pakao. Ili se vrati kući a mlada ptica je u letu s dropperima. Zašto si pustila droppere, oni su samo blefirali….pakao!

Grašak se daje vrlo oprezno. Voda se prokuha, a zatim ohladi, može se napraviti malo čaja. Uzgajivač tipplera koji je dobar kuhar, pticama će dati "kolač” , te osušiti malo za mrvice; većina toga se može pronaći u , i okolo pećnice kada završi. Tonik se priprema u sudoperu, a s vježbom postaje sve bolji. Sa svojim magičnim mješavinama, naš će uzgajivač svoj vrt pripremiti za svoje voljene. Supruga se pridružuje ritualu na njegovoj pozornici, metući mrvice…

Dan natjecanja. Subota navečer bila je puna iščekivanja za našeg uzgajivača: tražio je svoju dušu, “Da li sam učinio sve što sam mogao, ili trebao da bih osigurao dobre rezultate ptica?” Neće moći dočekati da pticama da konačni obrok, pa će otići do puba na sat ili dva. Zatim će otići do golubinjaka da nahrani i napoji vrhunske ptice; provest će sat ili više odlučujući koju pticu pustiti u slučaju da je trenirana i više nego se traži. A zatim u krevet te namjestiti budilicu. A supruga će, naravno, biti odgovorna da se alarm i čuje. Kada alarm zazvoni, pravo u vrt, pali svjetla, dobro pogleda ptice i ponudi ih svježom vodom. Čaj će se toga dana piti na galone.

To je uzgajivač tipplera – prepoznajete li se?

Yearbook 1984 NTU

Preveo sa engleskog: Zeljko Fajdetic - Croatia